Stay
Autor crnemelodije | 24 Nov, 2014
Sta uraditi ? Sta uraditi kad ne mozes nista..
Nista uraditi ...da bas tako :sta uraditi kad ne mozes nista uraditi?!
Gledas kako nestaje...ode.
Odlazi,trosi se sve..sve se trosi,a ti ..ti nikada nisi zelio da se to desava..ne sad.Ne jos. Ne tebi,ne u ovom trenutku...jos malo.ali ne ,ne zapravo nikad..Nikad .NE
Ponekad odem previse duboko ,duboko u neku tamu.. darknes ol araund..
Nisam sigurna kako to da opisem..ima nesto u tvom pokretu,svakom jebenom pokretu..tvoj pokret me posalje negdje ne znam..nestvarno je sve..sve je fantazija. Ja volim fantaziju.Sve je samo jedna iluzija..
Ali...idemo u krug i u krug..ne ja i ti..mozda i ja i ti i svi .. svi idemo u krug i u krug..
Ono sto ocu da kazem,jeste.. nesto strasno ,strasno me sad trese .. pms mozda..mozda i to mozda i sve sto se skupilo..ocu da kazem da te trebam da ostanes,da ne unistavas sebe.. Izdigni se sa zemlje a opet ostani na zemlji,stani cvrsto...E upravo to...nesto sto nikad necu znati objasniti..nepojmljivo,neopisivo..sto sad samo redam i slazem ovde recenice da se istresem negdje.. to zelim reci,shvati ako mozes ako ne..shvaticu ja ..to. sve.. i..
Nemoj,jos ne jos.. Nisam sigurna kako da se osjecam,kako treba da se osjecam sad u ovom trenutku,sve osjetim,sve vidim,sve cujem ..sve ali sve u ovom trenutku SVE... i ti si razlog zasto su mi misli pune,prepune..inace bi bile prazne,monotone i svaki dan je ionako isti,bez tebe..ali makar malo sarenila ima kad si tu..i kad se cujem s tobom... i.. nista ..sve ovo sto sam pisala i sto pisem i sto cu pisati su velika sranja,koja ja ocu da ostanu zapisana zauvijek.. Ova sranja ja volim,tako se jednostavno nosim sa sobom..sa svime..
I toliko sam se sad raspisala ..da vise ne znam ni gdje sam otisla..too lost to be found..upravo.
Volim pisati fantazije,bajke ,depresivne tekstove i zbrkane..pomalo..dobro malo vise.
Tako pobjegnem iz dosadne stvarnosti..ovo je nesto vise..nesto vaznije,meni bar. Hah gluposti,do gluposti ali ja ih volim,to sam ja.. i ne znam vise.
. Jednom sam procitala negdje da je zivot samo jedno veliko cekanje.. : Cekamo decka,curu,cekamo ljetni raspust,proljetni,zimski,cekamo petak,cekamo pare,cekamo posao,skolu,cekamo prijatelje,cekamo rodjendan,cekamo autobus,cekamo noc,dan,jutro,cekamo kafu,rucak ,cekamo..cekamo ..a ne razmisljamo o tome koliko sve brzo prolazi.. i zasto bi majku mu cekali... zasto ne bismo uradili nesto sto cemo pamtiti,sto ce nas ciniti drugacijim od drugih ljudi..jer cemu? cemu zivjeti onda? svi ljudi zive,zive i na kraju skontaju koliko toga su mogli uraditi ..ali eto oni su cekali,jedan dan ,drugi dan i tako dan za danom a da nisu ni shvatili da je sve proslo..i da se ne moze vratiti..
Ne moze se vratiti.. nikad.. nikad..
-''Smijesno je sto je on bio slomljen ali sam ja bila ta koju treba spasavati... ''...nekakav citat koji ne znam sto sam ga napisala..svidja mi se .
Muzika je stala,nastala je tisina..gledam u ovaj blog prozorcic i ne znam sta pisem vise,prazan mi je mozak,pomutilo mi se sve..najgori osjecaj na svijetu..prsti mi sami pisu..snalaze se jadni.. NE znam,toliko sam otisla negdje da ne znam ni sta sam htjela reci sa ovim blogom,mozda je to samo bio izduvni ventilcic..ili sta ja znam.. ne znam ... mrzim ovo,mozak mi je zablokirao i jedino sto mogu sad pisati je o tome..a to sigurno necu pisati .. previse je i bespotrebno je..tako da zavrsavam blog sa ovim popunjenim prazninama ili praznim recenicama..kako god sve sto sam napisala je cudno i u picku materinu uvrnuto kad moram tako reci.. jebiga trenutak slabosti. Nista vise...
I want you to stay.. pjesma koja me bacila na ovaj blog a na kraju sam otisla na skroz neku ne znam ni ja koju stranu..price ili sta je ovo vise ne znam...strasne stvari.
Nista uraditi ...da bas tako :sta uraditi kad ne mozes nista uraditi?!
Gledas kako nestaje...ode.
Odlazi,trosi se sve..sve se trosi,a ti ..ti nikada nisi zelio da se to desava..ne sad.Ne jos. Ne tebi,ne u ovom trenutku...jos malo.ali ne ,ne zapravo nikad..Nikad .NE
Ponekad odem previse duboko ,duboko u neku tamu.. darknes ol araund..
Nisam sigurna kako to da opisem..ima nesto u tvom pokretu,svakom jebenom pokretu..tvoj pokret me posalje negdje ne znam..nestvarno je sve..sve je fantazija. Ja volim fantaziju.Sve je samo jedna iluzija..
Ali...idemo u krug i u krug..ne ja i ti..mozda i ja i ti i svi .. svi idemo u krug i u krug..
Ono sto ocu da kazem,jeste.. nesto strasno ,strasno me sad trese .. pms mozda..mozda i to mozda i sve sto se skupilo..ocu da kazem da te trebam da ostanes,da ne unistavas sebe.. Izdigni se sa zemlje a opet ostani na zemlji,stani cvrsto...E upravo to...nesto sto nikad necu znati objasniti..nepojmljivo,neopisivo..sto sad samo redam i slazem ovde recenice da se istresem negdje.. to zelim reci,shvati ako mozes ako ne..shvaticu ja ..to. sve.. i..
Nemoj,jos ne jos.. Nisam sigurna kako da se osjecam,kako treba da se osjecam sad u ovom trenutku,sve osjetim,sve vidim,sve cujem ..sve ali sve u ovom trenutku SVE... i ti si razlog zasto su mi misli pune,prepune..inace bi bile prazne,monotone i svaki dan je ionako isti,bez tebe..ali makar malo sarenila ima kad si tu..i kad se cujem s tobom... i.. nista ..sve ovo sto sam pisala i sto pisem i sto cu pisati su velika sranja,koja ja ocu da ostanu zapisana zauvijek.. Ova sranja ja volim,tako se jednostavno nosim sa sobom..sa svime..
I toliko sam se sad raspisala ..da vise ne znam ni gdje sam otisla..too lost to be found..upravo.
Volim pisati fantazije,bajke ,depresivne tekstove i zbrkane..pomalo..dobro malo vise.
Tako pobjegnem iz dosadne stvarnosti..ovo je nesto vise..nesto vaznije,meni bar. Hah gluposti,do gluposti ali ja ih volim,to sam ja.. i ne znam vise.
. Jednom sam procitala negdje da je zivot samo jedno veliko cekanje.. : Cekamo decka,curu,cekamo ljetni raspust,proljetni,zimski,cekamo petak,cekamo pare,cekamo posao,skolu,cekamo prijatelje,cekamo rodjendan,cekamo autobus,cekamo noc,dan,jutro,cekamo kafu,rucak ,cekamo..cekamo ..a ne razmisljamo o tome koliko sve brzo prolazi.. i zasto bi majku mu cekali... zasto ne bismo uradili nesto sto cemo pamtiti,sto ce nas ciniti drugacijim od drugih ljudi..jer cemu? cemu zivjeti onda? svi ljudi zive,zive i na kraju skontaju koliko toga su mogli uraditi ..ali eto oni su cekali,jedan dan ,drugi dan i tako dan za danom a da nisu ni shvatili da je sve proslo..i da se ne moze vratiti..
Ne moze se vratiti.. nikad.. nikad..
-''Smijesno je sto je on bio slomljen ali sam ja bila ta koju treba spasavati... ''...nekakav citat koji ne znam sto sam ga napisala..svidja mi se .
Muzika je stala,nastala je tisina..gledam u ovaj blog prozorcic i ne znam sta pisem vise,prazan mi je mozak,pomutilo mi se sve..najgori osjecaj na svijetu..prsti mi sami pisu..snalaze se jadni.. NE znam,toliko sam otisla negdje da ne znam ni sta sam htjela reci sa ovim blogom,mozda je to samo bio izduvni ventilcic..ili sta ja znam.. ne znam ... mrzim ovo,mozak mi je zablokirao i jedino sto mogu sad pisati je o tome..a to sigurno necu pisati .. previse je i bespotrebno je..tako da zavrsavam blog sa ovim popunjenim prazninama ili praznim recenicama..kako god sve sto sam napisala je cudno i u picku materinu uvrnuto kad moram tako reci.. jebiga trenutak slabosti. Nista vise...
I want you to stay.. pjesma koja me bacila na ovaj blog a na kraju sam otisla na skroz neku ne znam ni ja koju stranu..price ili sta je ovo vise ne znam...strasne stvari.